BAKIJE

Prije nego li se umrli ukopa, rodbina, odnosno nasljednici, morali bi povesti računa da eventualno isplate sve materijalne obaveze dotičnog, naravno, one za koje znaju. Musliman nikako ne bi smjeo dozvoliti da preseli na Onaj Svijet pod materijalnim obavezama i dugom druge vrste. Umrijeti u takvom stanju je težak grijeh, a odgovornost nemjerljiva.

Allahov poslanik (S) kaže:

»Ko umre a iza sebe ostavi imetka, nasljednici su dužni izmiriti dug...«

Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi da je Muhammed (S) uobičavao, prije nego što obavi dženaze-namaz, upitati prisutne:

»Je li umrli ostao nekome dužan?«

Ako bi mu kazali da jeste, pitao bi:

»Da li je bar ostavio imetka kojim bi se mogao izmiriti njegov dug?«

Ako bi odgovor bio pozitivan Pejgamber (S) bi tada prišao i obavio dženazu-namaz, a ako bi rekli da nije on bi se povukao rekavši prisutnim:

»Klanjajte dženazu svome drugu!«

Iz posljednjeg hadisi-šerifa može se uočiti koliki je značaj Allahov Poslanik (S) pridavao obavezi izmirenja duga umrloga. Navest ćemo još nekoliko hadisa iz kojih se može sasvim dobro sagledati sva težina onoga koji umre pod dugom, a da te dugove nakon njegove smrti niko ne vrati ili mu ih vjerovnici ne oproste:

»Duša jednog vjernika vezana je za dug sve dok se taj dug ne isplati.«

»Dužnik će se osjećati u kaburu kao što se živi osjeća u zatvoru.«

»Dužnik će u kaburu biti vezanih ruku. Ništa ga od toga ne može osloboditi osim izmirenja dugova.«

Dakle, treba nastojati što je moguće prije izmiriti sve eventualne dugove naših umrlih.


	2005 © TRAZIM.com