Manje više je poznato da se ibadeti dijele na tjelesne i imovinske. Kod prvih je opće pravilo da ih ne može neko drugi izvršavati umjesto stvarnog obaveznika. S dijelom imovinskih ibadeta stvari stoje nešto drugačije, začnije i druga osoba može u određenim prilikama udovoljiti imovinskim dužnostima jednog čovjeka, sa njegovom ili svojom imovinom, za vrijeme ovozemnog života dotičnog ili nakon njegovog preselenja na Ahiret.

Namjera nam je u ovom poglavlju osvrnuti se na uopće sadaku (milostinju), fidju i kefaret (okupnina) za umrlog, kao i na klanje kurbana i obavljanje hadžadža za umrle, jer je hadž osim tjelesnog i imovinski ibadet.

Što se tiče imovinskog duga spram Allaha kao što je zekjat, on sa smrću čovjeka prestaje, izuzev ako ga umrli ne predvidi svojom oporukom i ne naredi da se poslije njegove smrti iz njegova imetka podmiruje.

Prije nego nešto više kažemo o svakoj ovoj stvari ponaosob, podsjećamo šta je Allahov Poslanik (S) između ostalog rekao o ovim stvarima:

Muslim preko Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan obojicom, iznosi kako je jedan čovjek upitao:

»Allahov Poslaniče, umro mi je otac. On je iza sebe ostavio imetka a nije ništa oporučio, pa ima li on koristi ako nešto ispred njega podijelim kao milostinju?«

»Da,« odgovorio je hazreti Muhammed (S).

Zabilježeno je da je hazreti Enes, Allah bio zadovoljan njime, pitao Poslanika (S):

»Mi za naše umrle činimo Dovu, na ime njih dijelimo milostinju i hadždž obavljamo, pa da li to njima dospije?«

»Njima to dospije, oni se tome obraduju kao što se svaki od vas obraduje poklonu,« odgovorio je Allahov Poslanik (S).

Ashabu Sa'du, Allah bio zadovoljan njime, je umrla majka pa se obratio Poslaniku (S) sa pitanjem:

»O Allahov Poslaniče, umrla mi je majka, mogu li za nju podijeliti sadaku?« Pejgamber (S) je rekao:

»Da.«

A na pitanje koja je sadaka najbolja, Poslanik (S) je odgovorio:

»Napojiti žednoga.«

Allahov Poslanik (S) je rekao i sljedeće:

»Kada čovjek umire tim momentom prestaje svi izvori sevaba osim trajne sadake, znanja kojim se druge koriste i dobro odgojeno dijete što ga se Dovom sjeća.«



Sadaka za umrlog

S vremenom se u raznim krajevima udomaćila institucija sadake, fidje i kefareta za umrle. Kao i mnogi drugi vjerski običaji i ovaj je poprimio različite oblike i manifestacije ovisno od mjesta, a iz razloga što kod nas nikada nije u tančine pravno (Šerijatski) regulisana ova tematika. Ipak, izvjesna rješenja postoje a koja su se djelimično očuvala samo u Sarajevu.

Prije svega riječ je o davanju tzv. 'malih' i 'velikih ćageta'. 'Mala ćageta' ili kako se još nazivaju 'prva ćageta' daju se prvih sedam dana od ukopa umrlog, računajući kao prvi dan – dan ukopa. Daje se svih sedam dana po sedam sadaka tj. 'ćageta'. Vrijednost jednog 'ćageta' je onolika koliki je bio iznos sadekai-fitr (vitri) u vrijeme posljednjeg Ramazana. ('Sadekai-fitr ili kako se to kod nas kaže 'vitre' mogu biti ili u naturi ili u novcu. Visina 'vitri' zavisno od kategorije onoga koji ih daje iznosi: 1. 1,666 kg pšenice ili pšeničnog brašna; 2. 3,332 kg ječma, hurmi, rezačija ili sira (ili protuvrijednost u novcu).

U naravi, visina prosječnih 'vitri' iznosi koliko i vrijednost uobičajene dnevne ishrane davatelja.) Ova 'ćageta' se daju istoj vrsti osoba kojima se dijele i 'vitre', znači manje imućnim muslimanima i muslimankama, u prvom redu siromašnoj rodbini i komšijama, vodeći istodobno racuna da su te osobe pobožne i čestite. Ova 'ćageta' se ne mogu davati istoj onoj kategoriji osoba kojoj se ne mogu davati ni vitre, a to su imućniji ljudi, nemuslimani, roditelji i djeca kao i rodbini po uzlaznoj i silaznoj liniji. Dakle, dnevno se daje sedam sadaka ali za sedam različitih osoba.

Može se dati sedam sadaka jednoj te istoj osobi ali samo jednoga dana, a preostalim danima drugim osobama. Prema tome, da budemo jasniji, daje se ili svakodnevno za sedam osoba po jedna sadaka ili svaki dan po sedam sadaka jednoj osobi, s tim da se za preostalih šest dana nađe šest drugih osoba.

Potrebno je naročito istaći da se ova sadaka ne može davati nekim drugim kategorijama ljudi, niti institucijama, makar motivi bili humanitarne ili socijalne prirode.

O 'velikim ćagetima' postojala su i postoje razmimoilaženja među učenjacima, kako u njihovim knjiškim raspravama tako i u usmenim, no izvjesno je, sudeći po dostupnoj literaturi i kazivanju stare i opće priznate uleme, da 'velika ćageta' imaju svoje utemeljenje u islamskom pravu, imajući prvenstveno u vidu tzv. 'devr' i 'iskati salat'.

Bilo kako bilo, mi na ovom mjestu donosimo sljedeće fidje tj. otkupnine u onoj mjeri kako se uobičavalo davati u Sarajevu i okolici, a Allah najbolje zna kako je pravo i šta je istina.

- iskati salat (otkupnina za propuštene namaze) 50 fidji,

- kefareti savm (za propušteni post) 60 fidji,

- kefareti jemin (za krivo zaklinjanje) 10 fidji,

- hukuki ibadullah (za šropuštene obaveze prema drugim osobama)
  10 fidji,

- hukuki validejn (za propuštene obaveze prema roditeljima) 10 fidji,

- hukuki zevdžejn (za propuštene obaveze prema supružniku) 10 fidji,

- hukuki džiran (za propuštene obaveze prema komšijama) 5 fidji,

- hukuki behaim (za propuštene obaveze prema životinjama) 5 fidji,

- ostalo (za nepoznate propuste umrloga) 20 fidji.

'Velika ćageta' ili kako se još zovu 'velike fidje' daju se do godinu dana poslije smrti umrlog. Dijele se istoj kategoriji osoba kao i 'sadekai-fitr'/vitre, s tom razlikom što se jednoj osobi može dati neograničen broj 'ćageta'. Dakako, onaj ko dijeli ova 'ćageta' podijelit će po svom nahođenju i savjesti za one stavke za koje drži da je potrebno dati otkupninu za umrlu osobu.

Osim ovih, da ih tako nazovemo, uobičajenih i utemeljenih oblika sadake, fidji i kefareta, preporučeno je što je moguće lešče davati milostinju/sadaku za umrle, jer kako smo već spomenuli korist je nemjerljiva, i za umrle i za one žive koji je daju. Sadaka ne mora uvijek biti izražena u novcu, drugim materijalnim dobrima i sličnim stvarima, to može biti i neko dobro djelo od kojih se sevabi od istoga mogu namjeniti duši umrle osobe.



Klanje kurbana za umrlog

Za klanje kurbana umrlim osobama kao jedan od oblika sadake za iste, možemo reći da je dobrim dijelom zaživio kod muslimana u gotovo svim našim krajevima. Nephodno je i pri ovakvom klanju pridržavati se svih onih vjerskih propisa koji vrijede za uobičajeno klanje kurbana, s tim što se kurban za ovu namjenu može klati ne samo za Kurban-bajram, već tokom cijele godine.
Nema potrebe na ovom mjestu osvrtati se o načinu klanja kurbana, osim što ćemo ukratko objasniti kako se i kome dijeli. Ako je umrli pismeno ili usmeno oporučio da se zakolje kurban za njega, tad se čitav kurban podijeli i ništa se ne ostavlja niti za sebe, niti za užu obitelj. Ponovo naglašavamo da se čitav kurban mora podijeliti. Međutim, ako dijete, rođak ili nasljednik, bez da je oporučeno od strane umrlog, zakolje kurban umrlom od sebe, onda se sa mesom postupa isto kao i sa mesom svog kurbana, što znači da će trećinu podijeliti siromašnim, trećinu rodbini i prijateljima, dok će jednu trećinu ostaviti za svoje potrebe i potrebe svojih ukućana. Pohvaljeno je da onaj ko namjerava klati kurban učini to i osobno ili da bar prisustvuje njegovom klanju, a ne samo da izdvoji sredstva i prepusti ostalo nekome drugome.



Obavljanje Hadždža za umrlog

Obavljanje Hadždža je prvorazredna dužnost za svakog muslimana i muslimanku ukoliko je materijalno i zdravstveno to u mogućnosti. Obaveza je to učiniti jednom za života, a svaki naredni Hadždž preko toga se ubraja u dodatni ibadet, odnosno nafilu.

Hadždž zauzima veoma visoko mjesto i stupanj u Islamu općenito, te kao takvo, njegovo neopravdano neobavljanje povlači za sobom drastične posljedice, što se vidi iz sljedećeg kazivanja Allahovog Poslanika (S):

»Ko bude posjedovao novčana sredstva i jahalicu sa kojima bi mogao otići do Mekke i nazad, a ne obavi Hadždž, taj će umrijeti kao nemusliman.«

Prema tome, jasno je da se za umrlu osobu, a koja je iza sebe ostavila dovoljno imetka, treba naći neko ko će kao zamjenik (bedel) u ime te osobe obaviti Hadždž. Pa ako umrli i ne ostavi iza sebe potrebnu kolićinu materijalnih sredstava da bi se mogli pokriti troškovi Hadždža, u svakom slučaju dobro bi i lijepo bilo da, djeca ili neko bližnji ako su u mogućnosti, izvrše ovu vjersku obavezu bilo osobno, bilo da nađu pogodnog bedela u tu svrhu.

Hazreti Ibn Abbas, Allah mu se smilovao i bio zadovoljan njime, prenosi da je jedna žena došla Allahovom Poslaniku (S) i kazala:

»Moja majka se zavjetovala da će obaviti Hadždž, a umrla je ne ispunivši svoju obavezu. Mogu li ja za nju izvršiti tu dužnost?«

Hazreti Muhammed (S) je odgovorio:

»Da, obavi za nju Hadždž. Šta misliš da ti je majka umrla pod dugom, da li bi ga tad bila dužna izmiriti?! Poravnajte onda vaše dugove prema Allahu, jer je najpreče ispuniti obaveze prema Njemu.«

Ako već postoje ili se iznađu sredstva za Hadždž, strogo se mora voditi račun o porijeklu tih sredstava, da li su ona Šerijatski dozvoljena ili ne, odnosno jesu li halal ili nisu, jer Hadždž će biti primljen samo onda ako neko pođe na Hadždž sa opskrbom/novcem koji je na pošten i islamski način stečen. U suprotnom, on posve sigurno neće biti primljen.

O značaju i vrijednostima Hadždža, kao i koristima za onoga ko ga ili za koga se obavi, moglo bi se puno toga kazati ali bit će sasvim dovoljno da navedemo neke od Poslanikovih (S) Hadisa koji govore o tome:

»Ko propisno obavi Hadždž i pri tome ne učini kakvo ružno djelo ili prijestup, vraća se bez grijeha kao što je bio onoga dana kada ga je majka rodila.«

»Umra bise grijehe koje je čovjek počinio između dvije umre, a za propisno obavljen Hadždž nagrada je džennet.«

Iako bedel može biti i ona osoba koja prije nije obavila Hadždž, uputnije bi bilo da to ipak bude neko ko dobro poznaje propise o Hadždžu i njegove obrede, odnosno neko ko je bar jednom već obavio Hadždž i ko ima to iskustvo.

Sagledavajući inače odnos naših muslimana prema umrlim, prije svega prema umrlim roditeljima, nanama, dedama, djeci i bližnjim, preporučujemo i savjetujemo da se taj odnos počne mijenjati nabolje, da se konačno počne mijenjati sama svijest o tome da, izvršavajući određene ibadete uključujući i gore spomenute, bez sumnje pomažemo stanje i položaj naših najmilijih koji su preselili na Ahiret, i to na njihovu i našu sreću stičući pri tome Allahovo zadovoljstvo.